Arheološki lokalitet Brezovljani nalazi se 13 km južno od Križevaca, zapadno od mjesta Sv. Ivan Žabno. Pruža se blago brežuljkastim oraničnim područjem, neposredno istočno uz Prve Brezovljane, a potječe iz razdoblja neolitika (mlađe kameno doba) oko 4900 – 4600 g. pr. Kr.
Prvo istraživanje ovog nalazišta proveo je 1973. g. S. Dimitrijević s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nakon slučajnog otkrića lokaliteta tijekom radova na proširenju lokalne ceste. S. Dimitrijević istražio je dio naselja s jamskim objektima i ostacima dviju peći za koji je pretpostavio da predstavlja centar za proizvodnju keramike.
Još tijekom istraživanja S. Dimitrijević primijetio je neke osobitosti u tipologiji i ukrašavanju keramičkog posuđa koje su donekle odudarale od uobičajene tipologije, a osobito od načina ukrašavanja keramike klasične sopotske kulture te je izdvojio poseban brezovljanski tip sopotske kulture, što je ukazivalo na važnost ovog neolitičkog lokaliteta koji je u stručnim arheološkim krugovima postao poznat već nakon prvih iskopavanja.
Nastavak istraživanja uslijedio je 2002. g. na poticaj Gradskog muzeja Križevci koji je kontinuirano provodio istraživanja do 2016. g. ( u razdoblju od 2002. – 2004. g. u suradnji s dr. sc. Zorkom Markovićem). Iskopavanjima koja su provedena u središnjem, sjevernom i zapadnom dijelu naselja istražen je veći broj zemunica i radnih jama, otkriveni su ostaci peći, ognjišta, rovovi te izgorena podnica nadzemne kuće izgrađena od nabijene zemlje. Pretpostavlja se postojanje većeg broja podnica nadzemnih kuća koje se vjerojatno nisu uspjele očuvati s obzirom da se objekti pojavljuju gotovo neposredno ispod sloja oranja.
Zemunice se uglavnom, s obzirom na arheološki materijal kojeg su sadržavale, kao i na blizinu peći koje bi se najvjerojatnije mogle smatrati lončarskima, mogu okarakterizirati kao radni objekti i spremišta, što bi također ukazivalo na radionički karakter istraženih dijelova naselja u njegovu središnjem i zapadnom dijelu. Funkcija dvaju rovova, koliko ih je dosad otkriveno, nije sa sigurnošću utvrđena. Jedan od rovova ukopan je uz rub zemunice većih dimenzija te bi se možda mogao smatrati rovom za odvodnju iako nije isključena ni njegova zaštitna ili neka druga funkcija. Drugi rov polukružno je skretao, a s obzirom da nije istražen u cijelosti, već u jednom segmentu, zasad nije moguće točno definirati.
Među svim dosadašnjim istraživanjima posebno se izdvaja istraživanje provedno 2005. god. u sjevernom dijelu naselja zbog zemuničkog objekta koji je sadržavao izuzetne nalaze među kojima se posebno izdvajaju stilizirana ženska sjedeća figurina, ulomci keramike s modeliranim rukama koji pripdaju antropomorfnim posudama (posudama u obliku ženskog lika), aplikacija u obliku šape, fragmenti s urezanim spiralama keramike butmirske kulture s područja središnje Bosne te ulomci ukrašeni crveno – žutim slikanjem.
Potrebno je napomenuti da je na lokalitetu pronađena veća količina keramičkih ulomaka ukrašenih crvenim i crveno-žutim slikanjem izvedenim nakon pečenja zbog čega je, na žalost, slikanje slabije očuvano te se teže razabiru motivi.
Arheološki materijal pronađen tijekom dosadašnjih iskopavanja u Brezovljanima ukazuje na izdvajanje horizonta Brezovljani-Sé-Lužianky (horizont nazvan po trima nalazištima Brezovljani, Sé-zapadna Mađarska i Lužianky-zapadna Slovačka), a upućuje na povezanost Brezovljana sa širokim prostorom srednjoeuropskog kulturnog kruga koji uključuje područje današnje zapadne Slovačke, Donje Austrije i Gradišća te zapadne i južne Mađarske.
Ovim tekstom podsjećamo javnost na, zasad najstarije, arheološko nalazište šireg križevačkog područja.
mr. sc. Lana Okroša Rožić, muzejska savjetnica GMK
