Vremeplov: 18. 05. 1706. rođena je Magda Logomer-Herucina

18. 05. 1706. ROĐENA JE MAGDA LOGOMER-HERUCINA – POSLJEDNJA HRVATSKA „VJEŠTICA“

Progoni žena, ali i muškaraca, pod optužbom da su vještice (ili vještci) intenzivirani se krajem srednjega vijeka, a vrhunac su dosegli tijekom 16. i 17. stoljeća. Dolaskom „prosvjećenih apsolutista“ na kraljevska prijestolja u mnogim europskim zemljama procesi protiv „vještica“ su se prorijedili, no nisu u potpunosti prestali, ponajprije zahvaljujući utjecaju Crkve, koja je i dalje provodila teror nad onima koji su se i na najmanji način suprotstavljali njenim dogmama.

Jedan od poznatijih slučajeva progona nedužnih žena pod optužbom da su viještice je onaj koji se sredinom 18. st. vodio protiv križevčanke Magde Logomer, prvenstveno zato jer je, sticajem okolnosti, to postao zadnji takav proces u Hrvatskoj.

Zahvaljujući recentnom radu dr. sc. Zdenka Baloga (objavljenom u časopisu Cris 2016. godine), te nekim ranijim radovima (npr. Ottone Novosel u Kaj-u 1997.) o Magdi, njenom životu i problemima s kojima se suočavala, znamo podosta. Rođena je u Podgajcu, a roditelji su joj bili Stjepan Logomer i Anastazija rođ. Janković. Godine 1727. udala se za Franju Heruca, pa odatle potiče njen nadimak „Herucina“. U braku Magde i Franje rodilo se najmanje šestero djece. Magda se u svoje slobodno vrijeme bavila travarstvom, spravljanjem melema i liječenjem, u čemu je po svemu sudeći bila dosta uspješna. Po karakteru je bila prilično nagla i svadljiva osoba, pa je jednom prilikom, jer  je udarila jednu ženu, nakratko završila u zatvoru. Po fizičkoj konstituciji po svemu sudeći bila je snažna osoba, što joj je u konačnici pomoglo da preživi torturu kojoj je bila podvrgnuta. Podaci o procesu koji je vođen protiv Magde poznati su isključivo iz izvještaja osobnog liječnika i savjetnika carice i kraljice Marije Terezije Gerarda Van Swietena. Postupak protiv Magde Logomer započeo je 1757. zbog četiri slučaja navodnog vještičarenja, a Magda je podvrgnuta mučenju čak dvadeset (!) puta, iako je bilo pravilo da se optuženi ne muče više do tri puta (priznanje bi se obično dobivalo u drugom mučenju!). Kao fizički otporna osoba, Magdje je izdržala brojne torture, no na kraju je ipak priznala da je vještica te biva bačena u tamnicu gdje je provela slijedećih sedam mjeseci. U travnju 1758. konačno dolazi vrijeme za spaljivanje, no zbog novog propisa koji je donio Hrvatski sabor sve egzekucije moraju dobiti potvrdu Dvorske kancelarije u Beču. Križevači su tužitelji bili uvjereni da će njihov slučaj sigurno dobiti potvrdu Dvorske kancelarije, no zbog osobnog angažmana Marije Terezije, koju su brojni zahtjevi za spaljivanje uznemirili, kompletan slučaj Magde Logomer dolazi u ruke već spomenutog Van Swietena, koji uskoro zahtjeva da se sva dokumentacija o suđenju, ali i sama Magda pošalju Beč. Deteljno proučivši slučaj (za to vrijeme Magda se oporavljala u jednoj bečkoj bolnici), Van Swieten zaključuje da Magda Logomer zasigurno nije vještica, pa sama Marija Terezija pismom od 23. studenog 1758. oslobađa Magdu svake krivnje, dozvoljava joj povratak u Križevce i zabranjuje svako daljnje postupanje protiv nje. Nakon povratka u Križevce Magdi se u povijesnim izvorima ponovno gubi svaki trag, pa tako ne znamo niti kada je preminula.

Nakon slučaja s „vješticom“ Magdom Logomer carica Marija Terezija zahtjeva da se ubuduće procesi protiv vještica ne smiju pokretati bez suglasnosti Dvorske kancelarije, što je obeshrabrilo progonitelje od daljnjih aktivnosti, a Magdu Logomer – Herucinu upisalo u povijet kao posljenju ženu u Hrvatskoj optuženu da je vještica.

Svima onima koji o Magdi Logomer žele saznati još više toplo preporučam već spomenuti tekst dr. Baloga koji mogu naći na ovoj poveznici https://hrcak.srce.hr/175739.

I jedna zanimljivost za kraj. Čak i prije doba korona virusa pristojnost je nalagala da prilikom zijevanja stavimo ruku na usta. To nije zato da bi prikrili stanje svojih zuba, ili znatiželjnicima onemogućili uvid u svoje ždrijelo, već taj običaj dolazi iz vremena kada su ljudi bili uvjereni da se vještice lako pretvaraju u muhe. Stavljajući ruku na usta spriječili bi tako muhu/vješticu da uleti u vas i tako vas začara.

PREDMET: 

Grb grada Križevaca (Gradski muzej Križevci, GMK-594). Grb je gradu dodijelila carica Marija Terezija 1752. g., u vrijeme Magde Logomer.

PRIPREMIO: 

Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci