Rođen je u mjestu Guča Gora pokraj Travnika u Bosni i Hercegovini. Pučku školu pohađao je u Dolcu kod Travnika, prva tri razreda niže gimnazije kod franjevaca u Visokom, a četvrti je razred započeo u isusovačkoj gimnaziji u Travniku, no zbog navodnog političkog djelovanja biva izbačen iz škole. Kratko živi u Sarajevu, a zatim u Glamoču, nakon čega seli u Tuzlu gdje je završio četvrti, peti i šesti razred gimnazije. Ponovno seli u Sarajevo gdje pohađa sedmi razred, no uskoro počinje i Prvi svjetski rat. Mobiliziran je 1915., slijedeće godine ratuje u Galiciji, a 1917. poslan je na Sočansko bojište u Sloveniji gdje je i ranjen. Po završetku rata vraća se u Sarajevo, gdje je konačno maturirao 1919., nakon čega upisuje i 1923. završava studij povijesti i zemljopisa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvo radno mjesto bilo mu je križevačkoj gimnaziji, a dvije godine kasnije postaje profesorom na Učiteljskoj školi. Iste se godine ženi s Terezijom Bogović, s kojom je imao sinove Dražena i Hrvoja. U Križevcima je boravio do 1929. kada je dobio premještaj u Celje. Bio je aktivni član Hrvatskog sokola, HSS-a, a bavio se i kazališnom režijom. Nakon Celja radio je u Varaždinu i Vinkovcima, bio ravnateljem gimnazije u Novoj Gradiški, da bi 1940. bio premješten u koprivničku gimnaziju. U Koprivnici je i umro 20. studenog 1965.
U književnosti se javlja već 1920. svojom prvom humoreskom, no njegov najbolji roman „1914. – 1918.“, u kojem opisuje svoje doživljaje iz Prvoga svjetskog rata, u potpunosti je objavljen tek posthumno.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Fotografija članova Hrvatskog sokola u Križevcima iz 1929. Ante Neimarević stoji prvi s desna (GMK-8181)
