Rođen je u mjestu Velika Ludina u Moslavini. Nižu pučku školu završio je u mjestu Maja pokraj Petrinje, višu pučku školu u Glini, a preparandiju (učiteljsku školu) u Zagebu. Prvo namještenje dobio je 1894. kao privremeni učitelj u Svetoj Heleni pokraj Križevaca, a već slijedeće godine namještenje je postalo stalno. Boravak u Svetoj Heleni ostaviti će neizmjeran trag na Milutina Mayera, i gdje god da je kasnije živio i radio uvijek se je prisjećao svojih učiteljskih početaka u Svetoj Heleni. Godine 1899. ženi se s Franjkom, kćerkom križevačkog obrtnika, s kojom je imao petero djece. Zbog sumnje da je sudjelovao u narodnim nemirima 1903. premješten je u selo Đurđic, također nedaleko Križevaca, no Mayer je ovdje bio iznimno nezadovoljan. Srećom, već slijedeće godine biva vraćen u Svetu Helenu, gdje će raditi do 1909. kada je premješten u Zagreb gdje je imenovan županijskim školskim nadzornikom. Već tada Mayer je bio poznati pisac povijesnih romana pa je 1910. primljen u članstvo Družbe Braće hrvatskog zmaja. Iz političkih razloga biva premješten u Vukovar (1912. – 1917.), a zatim u Osijek (1917. – 1921.) da bi 1921. dobio zaposlenje u Nakladi školskih knjiga u Zagrebu. Dvije godine kasnije postaje gradski školski nadzornik za grad Zagreb, no već 1924. biva umirovljen, nakon čega postaje tajnikom Obrtnog Zbora grad Zagreba, što je radio do početka Drugoga svjetskog rata. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća Milutin Mayer je bio iznimno aktivan u javnom životu Zagreba. Bio je gradski zastupnik i podnačelnik, a od 1935. – 1941. Veliki meštar Družbe Braća hrvatskog zmaja. U vrijeme NDH bio je formalno članom Hrvatskog sabora, zbog čega mu je nakon završetka Drugoga svjetskog rata bilo zabranjeno bilo kakvo javno djelovanje. Umro je u Zagrebu 23. veljače 1958. i sahranjen je na Mirogoju.
Šira javnost ga ponajprije poznaje kao pisca brojnih povijesnih romana, čime se aktivno počeo baviti još za svog prvog službovanja u Svetoj Heleni. Križevčani ga naravno poznaju po njegovoj povjesnici „Krvavi sabor križevački“ objavljenoj 1934. godine, zbog čega je po njemu nazvan i jedan gradski trg.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Skica za sliku „Krvavi sabor Križevački“ Otona Ivekovića (GMK-494)
