25. 04. 1667. UMRO JE IVAN ZAKMARDI DIJANKOVE\u010cKI<\/p>\n
Kada biste nekog Kri\u017eev\u010dana ili Kri\u017eev\u010danku zapitali zna li ne\u0161to o Ivanu Zakmardiju, vjerojatno bi najve\u0107i dio njih samo slegnuo ramenima. Mnogi \u010dak i ulicu prozvanu po njemu pogre\u0161no nazivaju Dijankove\u010dkoga iako bi puno ispravnije bilo Zakmardijeva. Ispada da se radi osobi o kojoj ne samo da ne znamo gotovo ni\u0161ta, ve\u0107 imamo i problema s pam\u0107enjem i izgovaranjem njena imena. Kako to\u010dan datum, pa \u010dak niti godina Zakmardijeva ro\u0111enja, nisu poznati, obljetnica njegove smrti zasigurno je odli\u010dna prilika da se upoznamo s osobom \u010dije ime nosi glavna kri\u017eeva\u010dka ulica, ona od crkve sv. Ane do raskri\u017eja \u201ekod \u0160a\u0161ka\u201c, kao i kri\u017eeva\u010dka gimnazija.<\/p>\n
Obitelj Zakmardi potje\u010de iz Erdelja\/Transilvanije, odakle je vjerojatno u prvoj polovici 16. stolje\u0107a stigla u Hrvatsku bje\u017ee\u0107i pred osmanskim osvajanjima. Obitelj je bila pripadnik sitnog plemstva, a sredinom 16. stolje\u0107a pretci Ivana Zakmardija sti\u010du kuriju i posjed u Dijankovcu, prema kojem poti\u010de dodatak prezimenu od Dijankovca ili Dijankove\u010dki.
\nTo\u010dna godina ro\u0111enja Ivana Zakmardija nije poznata, ve\u0107 se okvirno uzima da je ro\u0111en oko 1600., a kao mjesto ro\u0111enja navode se Kri\u017eevci, \u0161to tako\u0111er ne treba smatrati apsolutno pouzdanim podatkom, iako nije isklju\u010deno da je obitelj ve\u0107 tada u Kri\u017eevcima imala ku\u0107u i manji posjed. \u0160kolovanje je Zakmardi zapo\u010deo kod isusovaca u Zagrebu, a nastavio, tako\u0111er kod isusovaca, u Olomoucu u \u010ce\u0161koj, gdje se prvi puta spominje kao u\u010denik ve\u0107 1615. godine. Nakon zavr\u0161etka studija i ste\u010denog magisterija filozofije, vra\u0107a se u Hrvatsku, te se po\u010dinje baviti pravni\u010dkim poslovima zastupaju\u0107i brojne velika\u0161e u sudskim sporovima.
\nJavnu slu\u017ebu zapo\u010deo je vjerojatno 1624. godine, kao plemi\u0107ki sudac Kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije, \u0161to je ina\u010de bila prva javna funkcija koju su obavljali mladi plemi\u0107i na po\u010detku karijere. Bilje\u017enikom Vara\u017edinske \u017eupanije postao je 1635., a slijede\u0107e godine postaje i bilje\u017enikom Zagreba\u010dke te Kri\u017eeva\u010dke \u017eupanije.<\/p>\n
Zakmardijevo djelovanje u Saboru Kraljevina Hrvatske i Slavonije zapo\u010delo je ve\u0107 1631. i sve do kraja \u017eivota, dakle vi\u0161e od tri i pol desetlje\u0107a, aktivno je djelovao na svim podru\u010djima kao \u010dlan brojnih povjerenstava, kao osoba za izradu naputaka saborskim izaslanstvima, kao \u010dlan odbora, a ponekad je i sam bio od strane Sabora poslan pred vladara kako bi zastupao stavove Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Tako\u0111er u nekoliko je navrata bio poslanikom u Ugarskom saboru, gdje se isticao svojim aktivnim zalaganjem za hrvatske interese.
\nJedna od najpoznatijih Zakmardijevih aktivnosti bilo je sudjelovanje u saborskom povjerenstvu koje je imalo zadatak popisivanja povlastica Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Povjerenstvo je sakupilo 106 isprava, a Zakmardi je dobio zadatak da izradi \u0161krinju u kojoj bi se povlastice \u010duvale. \u0160krinja je dovr\u0161ena 23. prosinca 1643. i imala je tri klju\u010da. Jedan je klju\u010d \u010duvao ban, drugi klju\u010d nalazio se kod zagreba\u010dkog biskupa, a tre\u0107i kod prabilje\u017enika Kraljevine. \u0160krinja se izvorno nalazila u sakristiji zagreba\u010dke katedrale, a danas se, jo\u0161 uvijek dobro o\u010duvana, nalazi u zgradi Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva. Zbog izrade ove \u0161krinje, poznate i kao \u0160krinja povlastica, Ivan Zakmardi od Dijankovca smatra se osniva\u010dem Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva.
\nVrhunac njegove karijere svakako je bio izbor za prabilje\u017enika (protonotara) Kraljevine 1644. godine. Bila je to najvi\u0161a funkcija na koju je mogao biti postavljen jedan ni\u017ei plemi\u0107, jer je funkcija bana bila isklju\u010divo rezervirana za pripadnike najvi\u0161eg plemstva. Kao prabilje\u017enik imao ja obavezu predvoditi hrvatske izaslanike na Ugarskom saboru, voditi zapisnike sjednica sabora te zaklju\u010dke svake sjednice ovjeravati svojim potpisom. Me\u0111u njegovim obavezama kao prabilje\u017enika bila je i briga o \u010duvanju zapisnika svih zaklju\u010daka koje je donio sabor Kraljevine. Na\u017ealost, izgleda da je Zakmardi volio te stare saborske zaklju\u010dke posu\u0111ivati raznim suradnicima i ro\u0111acima, koji ih nakon njegove smrti nisu nikada vratili novom prabilje\u017eniku, premda ih je Sabor \u010desto pozivao da to u\u010dine. Stoga je Zakmardi, iako smatran osniva\u010dem Hrvatskog dr\u017eavnog arhiva, velikim dijelom kriv \u0161to su zapisnici saborskih zaklju\u010daka nastali prije 1630. godine uglavnom izgubljeni!<\/p>\n
Ivan Zakmardi u braku s Anom Svir\u010di\u0107 nije imao djece, pa je odlu\u010dio svoje veliko bogatstvo, ste\u010deno uglavnom pravni\u010dkim poslovima i uspje\u0161nim vo\u0111enjem brojnih imanja, ali jednim dijelom i \u010dinjenicom da je niz godina bio zakupnik poreza Kraljevine Hrvatske i Slavonije, ostaviti svom ne\u0107aku, sinu brata mu Jurja. Na\u017ealost ne\u0107ak je preminuo ve\u0107 1665. godine, te je Zakmardi morao prona\u0107i druge na\u010dine da raspodjeli svoj izniman imetak. Jo\u0161 1659. utemeljio je konvikt za potrebe siroma\u0161nih u\u010denika koji su poha\u0111ali isusova\u010dki gimnaziju u Vara\u017edinu, a 1662. utemeljuje pavlinski samostan u Olimju u Sloveniji (u njemu \u0107e 1689. biti pokopana njegova supruga Ana Svir\u010di\u0107). Zakmardijeva najve\u0107a donacija bila je ona kojom je pavlinima 1665. darovao svoj posjed i ku\u0107u u sredi\u0161tu Kri\u017eevaca, imanje s kurijom u Dijankovcu te brojne druge posjede. Zakmardi je uz to ubrzo kupio i ku\u0107u potpukovnika Kri\u017eeva\u010dke utvrde Nikole Makara, koja se nalazila tik do njegova kri\u017eeva\u010dkog imanja, kako bi prostor za podizanje novog samostana i crkve bio \u0161to ve\u0107i. Za osnivanje samostana trebalo je pribaviti kraljevu dozvolu, a kako su se gornjogradski franjevci prili\u010dno protivili dolasku novog sve\u0107eni\u010dkog reda u Kri\u017eevce, proces je trajao gotovo dvije godine. Dozvola za osnivanje samostana dobivena je tek 20. travnja 1667., svega pet dana prije Zakmardijeve smrti, i on zapravo nikada nije doznao za nju! Pavlini su osim crkve i samostana (dana\u0161nja \u017eupna crkva sv. Ane i \u017eupni dvor pokraj nje) u Kri\u017eevcima 1675. otvorili i \u0161kolu (tako\u0111er uz kraljevsko dopu\u0161tenje), a Zakmardi je tako\u0111er osnovao i bogatu zakladu koja je trebala potpomagati \u0161kolovanje siroma\u0161nih u\u010denika. Zaklada je postojala sve do po\u010detka 19. stolje\u0107a, dakle \u010dak stolje\u0107e i pol nakon njegove smrti!<\/p>\n
Ivan Zakmardi od Dijankovca umro je 25. travnja 1667. u Banskoj Bistrici. Prema vlastitoj \u017eelji pokopan je u kapeli Sv. Ivana Krstitelja u Zagreba\u010dkoj katedrali. Kada je katedrala preure\u0111ivana krajem 19. stolje\u0107a, njegovi su posmrtni ostaci preseljeni, no nije poznato kamo! Zakmardijevo iznimno naslije\u0111e mo\u017ee se lako opisati natpisom koji se nalazi na zgradi Muzeja grada Zagreba, a svjedo\u010di o jednoj od njegovih brojnih darovnica: \u201eGrati frvantur posteri \u2013 maiora tentent invidi<\/em>\u201c (Zahvalnom potomstvu na u\u017eivanje \u2013 Zavidnici neka poku\u0161aju vi\u0161e). PREDMET: PRIPREMIO: 25. 04. 1667. UMRO JE IVAN ZAKMARDI DIJANKOVE\u010cKI Kada biste nekog Kri\u017eev\u010dana ili Kri\u017eev\u010danku zapitali zna li ne\u0161to o Ivanu Zakmardiju, vjerojatno bi najve\u0107i dio njih samo slegnuo ramenima. Mnogi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1708,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_bbp_topic_count":0,"_bbp_reply_count":0,"_bbp_total_topic_count":0,"_bbp_total_reply_count":0,"_bbp_voice_count":0,"_bbp_anonymous_reply_count":0,"_bbp_topic_count_hidden":0,"_bbp_reply_count_hidden":0,"_bbp_forum_subforum_count":0,"footnotes":""},"categories":[332],"tags":[118],"class_list":["post-1707","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vremeplov","tag-25-04-1667-umro-je-ivan-zakmardi-dijankovecki"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1707","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1707"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1707\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6120,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1707\/revisions\/6120"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1708"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1707"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1707"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.gradski-muzej-krizevci.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1707"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nPostoje svega dva sa\u010duvana Zakmardijeva portreta, od kojih se jedan nalazi u Vara\u017edinu, a drugi u kri\u017eeva\u010dkom Gradskom muzeju. Oba su nastala u zadnjim godinama njegova \u017eivota, i prili\u010dno razli\u010dito prikazuju Zakmardija. Ovaj \u201edoma\u0107i\u201c, rad je nepoznatog autora, i napravljen je 1665. godine, dakle dvije godine prije smrti i mo\u017ee se vidjeti u stalnom muzejskom postavu, a poslu\u017eio je i kao uvodna fotografija ovome \u010dlanku.
\nIvan Zakmardi od Dijankovca jedna je od najzna\u010dajnijih osoba hrvatske povijesti 17. stolje\u0107a, osoba koja je u mnogome obilje\u017eila ne samo na\u0161 grad, ve\u0107 i nacionalnu povijest. Nedovoljno poznata \u0161irom krugu ljudi, pa stoga i pomalo zaboravljena, svakako zaslu\u017euje ve\u0107u pozornost javnosti, pa je ovaj kra\u0107i prikaz njegova \u017eivota i djelovanja prilika da ne\u0161to nau\u010dimo o njemu, a kasnije svoje znanje prenesemo i na ostale kada \u0161e\u0107emo ulicama prozvanima po njemu (ima jedna i u centru Zagreba) ili polazimo gimnaziju \u010diji je titular.<\/p>\n
\nPortret Ivana Zakmardija od Dijankovca, rad nepoznatog autora (Gradski muzej Kri\u017eevci GMK-498)<\/p>\n
\nOzren Blagec, vi\u0161i kustos Gradskog muzeja Kri\u017eevci<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"