Prema definiciji razglednica je dopisna po\u0161tanska karta sa slikom, fotografijom, crte\u017eom, reklamom ili sli\u010dnim likovnim prikazom. Svojevrsnom prethodnicom razglednice smatra se bo\u017ei\u0107na \u010destitka koju je 1843. napravio i odaslao londonski izdava\u010d i prodava\u010d bo\u017ei\u0107nih knjiga Henry Cole. Razglednica se razvila iz po\u0161tanske dopisnice osmi\u0161ljene 1869. g. Naime, sve do sredine 19. stolje\u0107a uobi\u010dajena pismena komunikacija vodila se putem zatvorenih pisama, koja su omogu\u0107avala diskreciju izme\u0111u po\u0161iljatelja i primatelja. Izumiteljem po\u0161tanske dopisnice smatra se dr. Emmanuel Herman, Austrijanac koji je po\u010detkom 1869. predlo\u017eio uvo\u0111enje novog oblika po\u0161tanske komunikacije, koja bi bila jeftinija od uobi\u010dajenog pisma, ali bi pru\u017eala i manje privatnosti. Prva dopisnica pu\u0161tena je u promet 1. listopada 1869. u Austriji i nazivala se Correspondenzkarte<\/em>. Prednju stranu zauzimao je prostor namijenjen pisanju adrese primatelja, dok je tekst ispisivan na pole\u0111ini. Ve\u0107 slijede\u0107e 1870. na pole\u0111ini dopisnice po\u010dinju se pojavljivati razli\u010diti likovni prikazi, te se smatra da je stvorena razglednica. Izrada i upotreba razglednice brzo se pro\u0161irila \u0161irom Europe, te slanje razglednica postaje op\u0107eprihva\u0107eni oblik komunikacije. Tome je naro\u010dito pridonio veliki porast turisti\u010dkih putovanja krajem 19. st. koji je kao obavezno, uz ostalo, pretpostavljao i slanje razglednica s destinacija koje su posje\u0107ivane. Kako je u ono vrijeme fotografija jo\u0161 uvijek bila slabije ra\u0161irena, i relativno skupa, razglednice su se pokazale kao izvrstan na\u010din prikupljanja slikovnih podataka o raznim interesantnim mjestima. To je dovelo do novog hobija, sakupljanja razglednica ili kartofilije, koji se naro\u010dito razvio u dva desetlje\u0107a prije Prvoga svjetskog rata. Po\u010detkom 20. st. dolazi i do promjena u izgledu razglednica. Najprije se prednja strana, do tada namijenjena samo adresi, dijeli na dva dijela. Desni slu\u017ei za upisivanje adrese, a lijevi za ispis teksta koji \u017eelimo poslati primatelju razglednice. Tako dotada\u0161nja stra\u017enja strana, koju je djelomi\u010dno zauzimao likovni prikaz, te se na njoj izvorno ispisivala poruka, postaje prednja strana i u potpunosti je zauzima slika, dok nekada\u0161nja prednja strana postaje pole\u0111ina i biva po sredini podijeljena na prostor za adresu i prostor za tekst. Ta se promjena doga\u0111ala izme\u0111u 1902. i 1907. kada su razglednice poprimile danas svima poznati izgled. Koliko je razglednica brzo osvojila svijet, govori podatak da je na samom po\u010detku 20. st. broj proizvedenih razglednica iznosio preko milijardu godi\u0161nje, a primjerice 1905. godine po\u0161tom je putovalo 7 milijardi razglednica, dok ih je jo\u0161 3,5 milijardi zavr\u0161ilo u prihvatim zbirkama kolekcionara. Bilo je to zlatno doba razglednica, koje su u to vrijeme bile uglavnom izra\u0111ene na vrlo kvalitetan na\u010din.<\/p>\n Po zavr\u0161etku Prvoga svjetskog rata razglednice gube na popularnosti. Mno\u0161tvo je razloga tome. Fotografija postaje jeftinija i pristupa\u010dnija, uslijed ratnih stradanja stanovni\u0161tvo gubi ekonomsku mo\u0107, a i na\u010din proizvodnje razglednica se promijenio, te one postaju jeftinije, no i lo\u0161ije kvalitete, zbog \u010dega opada interes kolekcionara. Popularnost razglednice vra\u0107a se tek sredinom 60-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kada one ponovno postaju interesantne sakuplja\u010dima, pa tako i njihova cijena po\u010dinje rasti. Danas je kartofilija, tj. sakupljanje razglednica, tre\u0107i najpopularniji hobi nakon numizmatike i filatelije.<\/p>\n <\/p>\n NASELJE KALNIK<\/strong><\/p>\n Naselje Kalnik razvilo se najvjerojatnije krajem 13. ili po\u010detkom 14. stolje\u0107a kao podgra\u0111e utvrde Veliki Kalnik, i sve do kraja 17. stolje\u0107a bilo je poznato pod nazivom Brezovica. Naselje je nastalo na kri\u017eanju putova koji su od Podravine i\u0161li prema Hrvatskom zagorju (smjer istok \u2013 zapad), te od Kri\u017eevaca prema Vara\u017edinu (smjer sjever \u2013 jug). Da je razvoj bio vrlo brz i uspje\u0161an dokazuje i povlastica slobodnog kraljevskog trgovi\u0161ta \u0161to ga je Brezovica dobila od kralja Ludovika I. An\u017euvinca 13. prosinca 1367. godine, \u0161to je 1394. potvrdio i kralj Sigismund Luksembur\u0161ki. Godine 1377. slavonski ban Petar Cudar dodijelio je Brezovici i pravo odr\u017eavanja tjednih sajmova. Brezovica je u to vrijeme bila i svojevrsno administrativno sredi\u0161te kalni\u010dki plemi\u0107a \u2013 \u0161ljivara.<\/p>\n Na samom kraju 15. i po\u010detkom 16. stolje\u0107a na kalni\u010dkom podru\u010dju sve su se vi\u0161e osje\u0107ale posljedice turskih provala. Broj stanovnika Brezovice sve se vi\u0161e smanjivao, a oni su uslijed poluratnog stanja sve vi\u0161e siroma\u0161ili. To je iskoristila obitelj Alapi\u0107 (Alapy), feudalni gospodar utvrde Veliki Kalnik, te je stanovnike Brezovice pretvorila u svoje kmetove. Poku\u0161aji da vrate svoj slobodnja\u010dki status Brezovi\u010dani nisu uspjeli, te su ostali podlo\u017enici vlasnicima Velikog Kalnika sve do 19. stolje\u0107a i ukidanja kmetstva.<\/p>\n <\/p>\n RAZGLEDNICE KALNIKA U ZBIRCI RAZGLEDNICA GRADSKOG MUZEJA KRI\u017dEVCI<\/strong><\/p>\n U Zbirci razglednica Gradskog muzeja Kri\u017eevci, koja broji vi\u0161e od 700 razglednica Kri\u017eevaca i okolnih mjesta, nakon razglednica Kri\u017eevaca, naj\u010de\u0161\u0107e su upravo one s kalni\u010dkim motivima, njih stotinjak. Kako je oduvijek rije\u010d o malom naselju, razglednice koje su izdavali razni nakladnici, o\u010dito su bile namijenjene izletnicima, prvenstveno planinarima. Tri naj\u010de\u0161\u0107a motiva kalni\u010dkih razglednica su utvrda Stari grad Veliki Kalnik, planinarski dom Kalnik i \u017eupna crkva sv. Brcka.<\/p>\n Prve kalni\u010dke razglednice izdane su u \u201ezlatno doba\u201c razglednica, po\u010detkom 20. st. i prikazuju crkvu sv. Brcka i utvrdu Stari grad Veliki Kalnik. Nakladnici su im bili kri\u017eeva\u010dka Tiskara Gustava Neuberga, Ivo Breyer te kalni\u010dki nakladnik P. Ku\u0161\u010devi\u0107. Do velike ekspanzije izdavanja razglednica s kalni\u010dkim motivima dolazi sredinom 30-ih godina 20. stolje\u0107a, kada je otvoren planinarski dom, a me\u0111u nakladnicima se isti\u010de kri\u017eeva\u010dki tiskar Josip Goldberger, dok su fotografije uglavnom osiguravali zagreba\u010dki fotografi Griesbach i Knaus. Nakon Drugoga svjetskog rata kalni\u010dke su razglednice sve brojnije, a nakladnici su razli\u010diti: Putnik-Zagreb, Turistkomerc-Zagreb, Generalturist, Vjesnik… Od fotografa ostali su zabilje\u017eeni Foto Krznari\u0107, L. Benko i kri\u017eeva\u010dki planinar \u017deljko Husinec.<\/p>\n <\/p>\n UTVRDA STARI GRAD VELIKI KALNIK<\/strong><\/p>\n U povijesnim se dokumentima utvrda Veliki Kalnik prvi puta spominje u darovnici kralja Bele IV. bra\u0107i Filipu i Detriku Bebeku, koji su ga dobili kao zahvalu za uspje\u0161nu obranu utvrde u vrijeme provale Tatara (Mongola) po\u010detkom 1242. godine. Nakon nekog vremena Kalnik je ponovno u vlasti Bele IV., a njegov nasljednik kralj Stjepan V. ga 1270. daruje biv\u0161em slavonskom banu Ronaldu, koji je njime vladao do smrti 1278. godine, nakon \u010dega Veliki Kalnik prelazi u ruke njegova sina Matije. Kako je Matija umro bez nasljednika utvrda ponovno dolazi u kraljeve ruke i on je daruje zagreba\u010dkom biskupu Ivanu. Biskup Ivan ka\u0161telanom (zapovjednikom utvrde) imenuje Vukoslava Grebenskog koji Veliki Kalnik 1291. vra\u0107a u vlast kralja Andrije III. Mle\u0107anina, posljednjeg hrvatsko-ugarskog kralja iz dinastije Arpadovi\u0107a. Utvrda je sve do po\u010detka XIV. stolje\u0107a bila u rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva, koji su je darovali zagreba\u010dkom biskupu Augustinu Ka\u017eoti\u0107u, a nakon biskupove smrti 1323. dolazi u ruke njegovih nasljednika, koji je ponovno vra\u0107aju kralju Karlu I. Robertu An\u017euvincu. Njegovi nasljednici, Ludovik I., koji je u nekoliko navrata i sam boravio na Kalniku, njegova k\u0107i Marija, koja je u Kalniku boravila u lipnju 1385., te Marijin suprug Sigismund (\u017digmund) Luksembur\u0161ki, koji je Kalnik posjetio nakon \u201eKrvavog sabora Kri\u017eeva\u010dkog\u201c, gospodarili su Velikim Kalnikom do po\u010detka 15. stolje\u0107a, no utvrdom su zapravo upravljali ka\u0161telani, mo\u0107ni i ugledni plemi\u0107i, imenovani od strane kralja. Zanimljivo je spomenuti da je u vrijeme kralja Ludovika I. An\u017euvinca (1342. \u2013 1382.) u kalni\u010dkom gradu \u010detiri godine bio zato\u010den i bugarski kralj Stra\u0161imir Aleksandrovi\u0107 sa \u017eenom Jelenom i k\u0107erkom Doroslavom. Ludovik I. je naime u ratu porazio kralja Stra\u0161imira te ga je zajedno s obitelji odlu\u010dio zato\u010diti u jedan od svojih najsigurnijih gradova.<\/p>\n U brojnim ratovima oko hrvatsko-ugarskog prijestolja koji su se vodili krajem 14. i po\u010detkom 15. stolje\u0107a Kalnik je povremeno bio u rukama raznih velika\u0161a i crkvenih velikodostojnika, primjerice vojvode Hrvoja Vuk\u010di\u0107a Hrvatini\u0107a, zagreba\u010dkog biskupa Eberharda te Hermana Celjskog. Godine 1427. prodao je Sigismund Luksembur\u0161ki polovicu Velikog Kalnika zagreba\u010dkom biskupu Ivanu Albenu za 14.000 dukata. Nakon biskupove smrti vlasnikom utvrde postaje Zagreba\u010dka biskupija, u \u010dije ime Kalnikom vlada Matko Talovac. Godine 1436. Sigismund oduzima Veliki Kalnik Zagreba\u010dkoj biskupiji i poklanja ga bosanskom kralju Tvrtku Kotoromani\u0107u, no Tvrtko vjerojatno nikada nije zagospodario Velikim Kalnikom, jer ve\u0107 1438. novi hrvatsko-ugarski kralj Albrecht II. Habsburgovac poklanja Veliki Kalnik naslovnom srpskom despotu \u0110ur\u0111u Brankovi\u0107u, a nakon njegove smrti 1456. godine upravu nad Kalnikom preuzima njegova k\u0107erka Katarina, udana za Ulrika II. Celjskog. Kako je 1460. imovinom grofova Celjskih u Hrvatskoj zagospodario ban Ivan Vitovec, ina\u010de porijeklom \u010ceh, tako je i Veliki Kalnik nakratko do\u0161ao u njegovu vlast. Naime ve\u0107 slijede\u0107e 1461. utvrda Veliki Kalnik dolazi u ruke kralja Matije Korvina, koji je 1469. Kalnik darovao Vladimiru Hercegovi\u0107u Kosa\u010di, koji je njime gospodario do 1480. Nakon njega kao vlasnici Velikog Kalnika navode se hrvatsko \u2013 slavonsko \u2013 dalmatinski ban Egervari (1480. \u2013 1487.), zatim hrvatski ban Andrija Bot od Bajne (1487. \u2013 1490.), te kona\u010dno vanbra\u010dni sin Matije Korvina, herceg Ivani\u0161 Korvin, koji je utvrdu 1502. darovao obitelji Alapi\u0107 (Allapy). Alapi\u0107i su jedni od najzna\u010dajnijih vlasnika velikokalni\u010dke utvrde u povijesti i njome su gospodarili sve do 1585., o \u010demu svjedo\u010di i \u010dinjenica da su svojem prezimenu dodali pridjevak od Velikog Kalnika<\/em>. Nakon \u0161to je 1585. obitelj Alapi\u0107 izumrla Veliki Kalnik su, zahvaljuju\u0107i \u017eenidbenim vezama, naslijedili Orehova\u010dki (Orehoczy), plemi\u0107ka obitelj porijeklom iz obli\u017enjeg Svetog Petra Orehovca. No pravo na Kalnik su polagali i neki \u010dlanovi ljutomerske grane obitelji Dra\u0161kovi\u0107 te obitelj Erd\u00f6dy, koji su tako\u0111er bili o\u017eenjeni pripadnicama obitelji Alapi\u0107. Stoga je do\u0161lo do velikog sudskog spora, koji je trajao vi\u0161e od dvadeset godina, i zavr\u0161en je tek 1608. u vrijeme kralja Rudolfa Habsbur\u0161kog, koji je utvrdu Veliki Kalnik dodijelio obitelji Dra\u0161kovi\u0107, a Orehova\u010dkima tek neke zemlje u blizini utvrde, gdje su oni sredinom 17. stolje\u0107a napravili novi, danas poru\u0161eni, ka\u0161tel.<\/p>\n Nakon \u0161to je 1688. godine umro Ga\u0161par Dra\u0161kovi\u0107, posljednji potomak, ljutomerske grane obitelji, Velik Kalnik ponovno dolazi u vlast obitelji Orehova\u010dki. Po\u0161to su Orehova\u010dki ve\u0107 ranije izgradili novi ka\u0161tel ispod same utvrde Veliki Kalnik, a jaki je potres krajem 17. stolje\u0107a dodatno o\u0161tetio utvrdu, koja vi\u0161e nije bila pogodna za stanovanje, dolazi do njezinog definitivnog napu\u0161tanja i propadanja, iako \u0107e se kao njeni vlasnici u 18. i 19. stolje\u0107u navoditi Orehova\u010dki, Pata\u010di\u0107i, Sermagei i O\u017eegovi\u0107i.<\/p>\n Utvrda Veliki Kalnik sagra\u0111ena je na ju\u017enoj strani strmog brda poznatog kao Sveta Katalina ili Sveta Katarina, koje je dubokim usjecima odvojen od ostataka Kalni\u010dke gore. Najvi\u0161i dio utvrde nalazi se na 550 metara, a najni\u017ei na svega 480 metara nadmorske visine, U smjeru istok \u2013 zapad utvrda se prote\u017ee pribli\u017eno 112 metara, dok joj je \u0161irina oko 55 metara. Ipak, utvrda nije nastala od jednom, ve\u0107 je gra\u0111ena u nekoliko faza, ovisno o potrebama njenih tada\u0161njih vlasnika. Srednjovjekovni dijelovi utvrde nastali su na strmoj stijeni, dok su novovjekovni nastali u njenom podno\u017eju. Dijelovi utvrde me\u0111usobno su povezani strmim stepenicama koje su katkada uklesane u \u017eivu stijenu. Utvrda je gra\u0111ena od grubo klesanog kamena, koji je povezan vapnom, dok su neki noviji dijelovi gra\u0111eni opekom. Debljina zidova srednjovjekovnog dijela utvrde iznosi do 1,8 metara, a novovjekovni dijelovi \u0161iroki su oko 1,5 metara.<\/p>\n Najstariji dio utvrde je gornja brani\u010d-kula<\/em> sagra\u0111ena u prvoj polovici 13. stolje\u0107a, ili mo\u017eda \u010dak i ranije, i od cijelog danas poznatog kalni\u010dkog kompleksa jedino je ona postojala u vrijeme znamenite tatarske provale. Dimenzije utvrde su bile 12,5 \u00d7 9 metara, a isto\u010dno od nje bila je jo\u0161 jedna manja gra\u0111evina koja je vjerojatno slu\u017eila za stanovanje. Kako je gornja brani\u010d kula podignuta na visokoj i nepristupa\u010dnoj stijeni nije niti \u010dudno da je Tatari nakon kra\u0107e opsade nisu mogli osvojiti.<\/p>\n Do gornje brani\u010d kule sti\u017ee se preko \u0161irokog zida sagra\u0111enog na rascjepu stijene iz donje brani\u010d-kule<\/em>, koja je danas najbolje o\u010duvani dio ru\u0161evina velikokalni\u010dke utvrde. Dimenzije gotovo kvadratne kule iznose 12 \u00d7 11 metara, a debljina i danas o\u010duvanih zidina oko 1,8 metara. Utvrda je najvjerojatnije imala dva kata, koji su i danas dobro vidljivi, a spojeni su jo\u0161 uvijek dobro o\u010duvanim lijepim kru\u017enim goti\u010dkim stepenicama. U drugoj polovici 13. stolje\u0107a, vjerojatno istodobno kada i gornja brani\u010d-kula, sagra\u0111ena je i gornja pala\u010da<\/em>. Prepoznatljiva je po tri prozorske osi, po jedna na svakoj eta\u017ei, koje se nalaze u zapadnom dijelu gra\u0111evine koja je bila duga\u010dka 28 a \u0161iroka 10,5 metara. Isto\u010dno od gornje pala\u010de, a ispod gornje brani\u010d-kule nalazio se, u du\u017eini od otprilike 23 metra unutarnji ju\u017eni obrambeni zid, koji je na isto\u010dnoj strani zavr\u0161avao malom i danas slabo vidljivom trapezastom bastion-kulom.<\/p>\n Po\u010detkom 15. stolje\u0107a, kada je Veliki Kalnik u posjedu Sigismunda Luksembur\u0161kog, ovdje \u010desto boravi njegova supruga, kraljica Barbara Celjska. Kako je, po tada\u0161njem shva\u0107anju, to bila kraljevska utvrda bilo je nu\u017eno za potrebe kraljice i njezine svite rekonstruirati starije dijelove utvrde, nastale u 13. stolje\u0107u, \u0161to \u010dini tre\u0107u gra\u0111evinsku fazu u razvoju utvrde.<\/p>\n \u010cetvrtoj fazi u izgradnji Velikog Kalnika pripada sklop donje pala\u010de<\/em> i sredi\u0161nji obrambeni sklop koji je imao zadatak povezati nove dijelove utvrde sa starima. Tom je prilikom izgra\u0111ena jednokatna gra\u0111evina u obliku nepravilnog slova L dimenzija 30 \u00d7 16 metara. Na njezinom isto\u010dnom pro\u010delju podignuta je kapela Sv. Katarine sa zidanim zvonikom, mo\u017eda nastala na temeljima starije romani\u010dke gra\u0111evine. U donju pala\u010du ulazilo se kroz isto\u010dna ili zapadne vrata, \u010diji su ostaci i danas dobro vidljivi, te se koriste za ulaz u ostatke utvrde, a u njihovim se dovratnicima vide otvori za lance kojima je podizan pomi\u010dni most. Ovaj dio Velikog Kalnika sagra\u0111en je tijekom 16. stolje\u0107a u vrijeme kada je utvrda pripadala obitelji Alapi\u0107.<\/p>\n Najmla\u0111i dio utvrde sagra\u0111en je u vrijeme obitelji Orehova\u010dki, tijekom 17. stolje\u0107a, a bio je to vanjski obrambeni sklop. On je danas najmanje vidljiv i od njega je najbolje sa\u010duvan tek ju\u017eni dio ulazne kule, dok su zidine koje su sa zapadne, ju\u017ene i jugoisto\u010dne strane \u0161titile donju pala\u010du gotovo potpuno poru\u0161ene, ili se nalaze pod zemljom.<\/p>\n Godine 1963. provedeno je \u010di\u0161\u0107enje utvrde i njena rekonstrukcija pri \u010demu su zidine, ve\u0107 dosta o\u0161te\u0107ene i poru\u0161ene, obnovljene i konzervirane. Upravo ova rekonstrukcija utvrde poma\u017ee kod datiranja nastanka novijih razglednica.<\/p>\n <\/p>\n PLANINARSKI DOM KALNIK<\/strong><\/p>\n Kalnik je bio jedno od prvih planinarskih izleti\u0161ta u Hrvatskoj, pa su tako njegovim padinama ve\u0107 sredinom 19. stolje\u0107a \u0161etali Josip Schlosser Klekovski i Ljudevit Vukotinovi\u0107, ina\u010de prvi i tre\u0107i predsjednici Hrvatskog planinskog dru\u017etva<\/em>. O ljepotama koje izletnike do\u010dekuju na Kalniku Vukotinovi\u0107 je 1852. u \u010dasopisu Neven objavio tekst pod nazivom \u201eJutro na Kalniku\u201c kako bi na otkrivanje kalni\u010dkih tajni privukao \u0161to vi\u0161e znati\u017eeljnika. Jedan od prvih masovnijih pohoda na Kalnik organiziralo je upravo Hrvatsko planinsko dru\u017etvo<\/em> 9. i 10. lipnja 1878. kada je dvadesetak njegovih \u010dlanova iz Zagreba doputovalo u Kri\u017eevca odakle se uputilo na Kalnik. Ve\u0107 1883. u Kri\u017eevcima se osniva planinarsko dru\u0161tvo, jedno od prvih u Hrvatskoj, a njegov je rad intenzivan sve do Prvoga svjetskog rata. Rat privremeno prekida aktivnosti kri\u017eeva\u010dkih planinara, no smirivanjem situacije 1924. obnavlja se planinarsko dru\u0161tvo u Kri\u017eevcima, ovaj puta pod nazivom \u201eKalnik\u201c.<\/p>\n Kako je planina Kalnik postajala sve popularnija destinacija onda\u0161nji kri\u017eeva\u010dki kotarski predstojnik dr. Ivo Lipov\u0161\u0107ak pokre\u0107e akciju za podizanje planinarskog doma. Drugi inicijator izgradnje planinarskog doma bio je arhitekt Stjepan Plani\u0107 prema \u010dijem je projektu dom i sagra\u0111en te sve\u010dano otvoren 23. lipnja 1935. godine. Treba svakako spomenuti da je me\u0111u zaslu\u017enima za izgradnju doma bio i Kri\u017eav\u010danin Lavoslav Han\u017eek, onda\u0161nji ministar tjelesnog odgoja u vladi Kraljevine Jugoslavije. Zemlji\u0161te na kojem je dom podignut otkupljeno je od plemi\u0107ke obitelji Fodroci, a nalazilo se odmah ostataka staroga grada Kalnik. Dom je u visini podruma i prizemlja gra\u0111en od lomljena kamena, a u visini kata u drvu. Ubrzo nakon otvorenja postaje omiljeno okupljali\u0161te planinara i izletnika. Na razglednicama dom se pojavljuje jo\u0161 u vrijeme izgradnje, a njegovi motivi \u010desti su gotovo kao i motiv Starog grada Veliki Kalnik.<\/p>\n U vrijeme Drugoga svjetskog rata je zatvoren, po\u0161to je i sam o\u0161te\u0107en u ratnim operacijama. Po zavr\u0161etku rata dom se obnavlja i 1947. ponovno otvara. Uskoro se pokazao premalenim da primi sve posjetitelje, te je 1957., tako\u0111er prema Plani\u0107evom projektu, pro\u0161iren dogradnjom sa zapadne strane.<\/p>\n <\/p>\n \u017dUPNA CRKVA SV. BRCKA<\/strong><\/p>\n Tre\u0107i motiv kalni\u010dkih razglednica je \u017eupna crkva sv. Brcka, naj\u010de\u0161\u0107e ukorporirana u panoramu sela Kalnik. Crkva kakvu je vidimo na razglednicama, ali i danas, rezultat je brojnih (pre)gradnji i dogradnji od sredine ili druge polovine 14. stolje\u0107a, od kada potje\u010du najstariji dijelovi crkve, pa do kraja 19. stolje\u0107a kada je podignut glavni portal. Ostaci prvotne crkve najbolje su vidljivi u sredi\u0161njem dijelu dana\u0161nje crkvene la\u0111e, a posebno su vrijedni zbog dvije srednjovjekovne freske. Poznatija, i bolje sa\u010duvana, do njih dvije nalazi se na sjevernom zidu te prikazuje scenu smrti sv. Petra iz Verone. Dugo se vremena smatralo da je na freski prikazan i jedan od donora crkve, kralj Ludovik An\u017euvinca. Tek nedavno je dr. Zdenko Balog izrazio sumnju da je rije\u010d o Ludoviku An\u017euvincu, ve\u0107 pretpostavio da se zapravo radi o kralju Sigismundu (\u017digmundu) Luksembur\u0161kom, \u0161to je vjerojatno bli\u017ee istini. Naime tijekom recentnih restauratorskih istra\u017eivanja, na ju\u017enom zidu la\u0111e otkrivena je nova, do tada potpuno nepoznata freska, koja prikazuje lik vladara, njegove supruge i dvije djevoj\u010dice, \u0161to savr\u0161eno odgovara opisu kralja Ludovika An\u017euvinca i njegove obitelji. Na\u017ealost ova je freska u dosta lo\u0161em stanju, te je to\u010dnija determinacija likova na freski dodatno ote\u017eana. U svakom slu\u010daju, ako su doista na ovim freskama prikazani likovi dvojice ugarsko-hrvatskih vladara, crkva sv. Brcka na Kalniku bila je darivana od iznimnih donatora. To je posebno va\u017eno jer je u to vrijeme tek kapela, dok je sredi\u0161te \u017eupe u crkvi sv. Martina na Igri\u0161\u0107u, otprilike dva i pol kilometra sjeverozapadno.<\/p>\n Po\u010detkom 16. st., kada gospodarom utvrde Veliki Kalnik postaje Baltazar Alapi\u0107, pristupa se temeljitoj obnovi kapele, tim vi\u0161e \u0161to ona postaje i \u017eupnom crkvom (1509. g.), dok se sv. Martin na Igri\u0161\u0107u, polako napu\u0161ta! Prilikom te kasnogoti\u010dke obnove sagra\u0111en je novi luk, goti\u010dko sveti\u0161te, te s jugoisto\u010dne strane podignut specifi\u010dan masivni zvonik, koji nije imao samo ulogu crkvenog zvonika ve\u0107 i stanovitu obrambenu funkciju zbog opasnosti do sve \u010de\u0161\u0107ih osmanlijskih prodora. Sveti\u0161te je ukra\u0161eno nizom fresaka, od koji se posebno isti\u010du dvije. Jedna od njih donosi zabranjeni prikaz Svetog Trojstva kao Tricephalosa<\/em> (jedna glava s \u010detiri oko i tri nosa), dok je na drugoj sam donor crkve Baltazar Alapi\u0107.<\/p>\n U 18. stolje\u0107u su crkvi nadogra\u0111ene dvije bo\u010dne kapele, koje se nalaze izme\u0111u srednjovjekovne la\u0111e i kasnogoti\u010dke dogradnje. U ju\u017enoj je kapeli oltar sv. Valentina, dok se u sjevernoj kapeli nalazi kamena krstionica. Najmla\u0111i dio crkve je pro\u010delje koje poti\u010de iz sredine 19. st.<\/p>\n <\/p>\n MOZAIK RAZGLEDNICE<\/strong><\/p>\n Motivi Kalnika mogu se na\u0107i i na takozvanim mozaik-razglednicama koje su se \u010desto izdavale u drugoj polovini 20. st., kada je Kalnik bio u sastavu Op\u0107ine Kri\u017eevci. Na tim se razglednicama \u017eeljelo predstaviti ne samo grad Kri\u017eevce, ve\u0107 i njihovu okolicu, pa se tu mogu na\u0107i motivi Kalnika, Gornje Rijeke, \u017dabna, Orehovca\u2026<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>