15. 04. 1405. KRALJ SIGISMUND LUKSEMBURŠKI DONJEM KRIŽEVCU DODJELJUJE STATUS SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA
Iako u sjeni puno poznatije povelje kojom slavonski ban Stjepan 24. travnja 1252. godine osniva novo križevačko naselje i daje mu brojne povlastice (Bela IV. je slijedeće godine tek potvrdio banovu povlasticu, a nije osobno udijelio povlastice Gornjem Križevcu, kako mnogi misle), tek je poveljom Sigismunda Luksemburškog izdanom 15. travnja 1405. godine (Donji) Križevac stekao prave privilegije koje su imali gradovi u tadašnjem Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Po svojim je pravima Donji Križevac izjednačen s Budimom (!), a najvažnija povlastica bila je pravo ne podizanje gradskih zidina, dok Gornji Križevac to pravo nikada nije imao. Obavezu gradnje i održavanja gradskih zidina imali su zajednički stanovnici Gornjeg i Donjeg Križevca. Stanovnici Donjeg grada imali su također pravo sami birati gradskog suca, koji je riješavao sve gradske parnice, a prizivni sud je bio meštar kraljevskih konjanika ili budimski gradski sudac. Kada kralj ili kraljica dođu u Križevce Donji i Gornji grad morali su mu zajednički prirediti jedan ručak i jednu večeru. Građani Donjeg Križevca morali su također kralju, dva puta godišnje, na Novu godinu i na Jurjevo, platiti 20 forinti poreza u zlatu, meštru kraljevskih vratara na Novu godinu 6 forinti, a meštru konjanika svaki je križevački obrtnik jednom godišnje morao dati jedan svoj proizvod.
Ovaj su privilegij kasnije potvrđivali razni vladari: Vladislav Jagelović (1494.), te Habsburgovci Ferdinand (1558.), Maksimilijan (1568.), Matija (1609.) i Rudolf II. (1598.) koji je, uslijed opasnosti i siromaštva koji su prouzrokovani osmanskim osvajanjima, Križevčane oslobodio od plaćanja većine obaveza.
PREDMET: Razglednica s prikazom Križevaca sredinom 18. st. (Gradski muzej Križevci GMK-5527)
PRIPREMIO: Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci
