Izložba: Ana Mušćet “Dobre namjere”

Henri Lefebvre smatrao je da je grad umjetničko djelo. Čini se da su gradovi koji su nastajali oko tvornica Tomáša Bate imali upravo tu tendenciju: biti i umjetničko djelo i funkcionalan sustav. Što spaja umjetnost i dizajn, kada forma slijedi funkciju (maksima koju je skovao Louis Sullivan, proto-modernistički američki arhitekt), a pritom još uvijek stvara umjetničko djelo, jest — osjećajnost. Upravo tako Le Corbusier opisuje Zlín, izvorni Batin koncept grada-oko-tvornice: “Zlín je briljantan fenomen. Puno sam putovao, pa ipak,
kada sam, zahvaljujući povoljnim okolnostima, doputovao u vaš grad, osjećao sam se kao da sam stigao u neki drugi, novi svijet u kojem, kako se činilo, ima toliko sreće da se život doimao interesantnim. No, to je tako isključivo zahvaljujući zadivljujućoj organizaciji rada. Međutim, dozvolite mi da dodam čimbenik
koji mi se čini još vrijednijim i efikasnijim, a to je — Srce“.1
Upravo taj čimbenik je i osnova umjetničkog pristupa Ane Mušćet. Srčanost kojom pristupa svakom svom radu, pa i ovom koji se bavi nasljeđem naselja i kombinata Borovo u užem smislu, Tomáša
Bate u širem smislu, te nasljeđem funkcionalizma u globalnom smislu, ostavlja trag u načinu na koji promišljamo ne samo prošlost, već i budućnost tog nasljeđa.