Ljudevit Modec rođen je u Križevcima u obitelji uglednog bačvarskog obrtnika Andrije Modeca. Zahvaljujući relativno imućnom ocu nakon završetka pučke škole u Križevcima, odlazi u Varaždin gdje završava „realku“, te u Prag gdje je pohađao učiteljsku školu. U Hrvatsku se vraća 1860. godine, a od 1862. radi u Zagrebu najprije kao namjesni, a kasnije i definitivni učitelj na kaptolskoj osnovnoj školi, učiteljskoj školi, te na višoj djevojačkoj školi. Od 1874. do 1890. godine bio je ravnatelj učiteljske škole u Zagrebu, a od 1890. do 1893. u Petrinji, nakon čega je umirovljen. Bio je jedan od osnivača, tajnik i predsjednik Učiteljske zadruge (osnovane 1865. godine). Suosnivač je Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (1871. godine), a 22 godine (1873. – 1895.) bio je urednik pedagoškog časopisa “Napredak”, u kojem je objavio mnogo članaka pedagoškog, metodičkog i literarnog sadržaja. Od njegovih brojnih radova spominjemo: „Domaći prirodopis“, „Prirodopis sisara“, „Rukovodnik“, „Geometrijsko oblikoslovje“, „Zbirka uzoraka za risanje“, „Rukovodnik za početnicu“ te čitanke za 3. i 4. razred pučke škole. Zajedno s Ivanom Filipovićem sastavio je „Novi rječnik njemačkog i hrvatskog jezika“.
Modec je bio veliki učitelj i pedagog koji se svojim radom i naprednim idejama isticao među hrvatskim učiteljima druge polovice 19. stoljeća. Cijeli je život posvetio učiteljskom pozivu, te svom pedagoškom, organizacijskom i literarnom radu, nastojeći tako stvoriti što bolje uvjete za razvoj hrvatskog školstva i kulture. Svojim idejama je također nastojao modernizirati nastavni rad i time unaprijediti osnovnu školu, a zalagao se i za bolji društveni i materijalni položaj hrvatskih učitelja.
Umro je u Zagrebu početkom 1897. i sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
PREDMET:
Fotografija Ljudevita Modeca (GMK-4802)
PRIPREMIO:
Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci
