Vremeplov: 07. 02. 1819. rođena je Sidonija Rubido Erdödy

Grofica Sidonija Erdödy rođena je u Zagrebu, od roditelja grof Karla (Dragutina) Erdödy i Henriette Harbuval et Chamare. Uz Sidoniju obitelj je imala i sinove Stjepana i Juricu (Đuru) i kći Aleksandrinu. U Razvoru pokraj Kumrovca u Hrvatskom zagorju, provela je svoje djetinjstvo, iako neki tvrde da je tamo čak i rođena. Roditelji su joj pružili izuzetno obrazovanje, pa je tako Sidonija uz strane jezike (francuski, njemački, latinski) koje je morao poznavati svaki pripadnik plemstva učila i hrvatski što u ono doba baš i nije bilo uobičajeno. Glazbena poduka bila je povjerena supružnicima Karlitzky (gđa. Karlitzky bila je operna pjevačica njemačkog kazališta u Zagrebu, a njen suprug prvi guslač zagrebačke opere). Vrlo rano Sidonija je ušla u društveni život i priključila se ilirkom pokretu. Već 1833. u dobi od samo četrnaest godina u zagrebačkoj Streljani izvela je Gajevu budnicu ”Još Hrvatska nij’ propala” uz neviđene ovacije publike. Bilo je to zaista nevjerojatno čudo jer su se sve kazališne i ine kulturne priredbe onoga doba izvodile isključivo na njemačkom jeziku.  Time su životni put i slava mlađahne grofice bili osigurani. Godinu dana kasnije u Zagrebu je boravila proslavljena berlinska operna diva Ennes koja je kraće vrijeme ostala na dvorcu grofova Erdödy podučavajući Sidoniju u pjevanju. U drugoj polovini 30.-ih i prvoj polovini 40.-ih godina 19. st. nastavlja se intenzivna kulturna i društvena djelatnost Sidonije. Prilikom boravka u Beču 1839. do 1841. bilo joj je ponuđeno da postane pjevačica bečke Opere, što je ona odbila kao neprilično za jednu groficu. Sredinom 40.-ih godina često je izvodila pojedine arije iz buduće opere Ljubav i zloba na brojnim koncertima koje su održavali Ilirci. Vrhunac svoje slave doživjela je na praizvedbi prve hrvatske opere “Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskog koja je održana 28. 03. 1846. u Zagrebu. Zanimljivo je da je Sidonija uz svog brata Stjepana jedina od obitelji Erdödy pristala uz ilirski pokret, dok su svi ostali članovi obitelji bili promađarski orijentirani. Sidonija je također bila jedna od rijetkih žena koja se istinski priključila i mogli bismo čak reći odigrala jednu od glavnih uloga u ilirskom pokretu. Nakon Revolucije 1848. društveni angažman popularne grofice prestaje pod pritiskom Bachova apsolutizma, da bi 1861., nakon ponovnog uspostavljanja građanskih sloboda, Sidonija bila izabrana za pokroviteljicu Hrvatskog glazbenog zavoda.

Usprkos brojnim obavezama na kulturnom planu Sidonija je vodila uzoran obiteljski život. Godine 1843. u Mariji Bistrici udala se za svog velikog obožavatelja Antuna pl. Rubido od Zagroja. U tom se braku rodilo dvoje djece: Milutin (koji je umro još u djetinjstvu o dobi od 10 godina) i Radoslav. Sretan brak trajao je samo dvadesetak godina jer je Antun Rubido preminuo 21. 04. 1863. Nakon muževljeve smrti Sidonija se povlači u dvorac Gornja Rijeka kojeg je stekla 1858. godine, i tamo nastavlja u miru živjeti sa svojim sinom Radoslavom vodeći uzorno gospodarstvo i pomažući okolnim seljacima. Sidonija Rubido Erdödy umrla je 17. veljače 1884. u dobi od 65 godina. Pokopana je četiri dan kasnije u obiteljskoj grobnici pokraj župne crkve u Gornjoj Rijeci, gdje se i danas nalazi njena grobna ploča, zajedno sa svojim mužem i djecom.

NASLOVNA FOTOGRAFIJA:

Slike Sidonije Rubido Erdödy iz knjige Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća

PRIPREMIO:

Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci