Vremeplov: 30. 04. 1821. rođen Alberto Ognjan Štriga

30. 04. 1821. ROĐEN ALBERTO OGNJAN ŠTRIGA

Na današnji dan pred 199 godina rodio se jedan od naših najpoznatijih sugrađana. Otac Ivan Nepomuk bio je sudac Križevačke županije, a majka Cecilija potjecala je iz bavarske plemićke obitelj Reizner, čiji je jedan pripadnik u 18. stoljeću doselilo u Vojnu krajinu, nakon čega se obitelj proširila po Hrvatskoj. Štrige su inače jedna od brojnih obitelji „kalničkih šljivara“, porijeklom iz sela Kunovec ili Čunovec (danas više ne postoji), pa su brojni članovi obitelji uz svoje prezime dodavali pridjev Čunovečki! Osim Alberta, Ivan Nepomuk i Cecilija imali su i sina Eduarda, člana Stola sedmorice, svojevrsnog vrhovnog suda Hrvatske od 1862. do Drugoga svjetskog rata.
Alberto Ognjan pučku školu završava u rodnom gradu, gimnaziju u Zagrebu i Velikoj Kanjiži (Nagykanisza), te studij prava 1842. u Zagrebu. Kao student postaje gorljivi pristaša Ilirskog pokreta i oko sebe okuplja studente kako bi zajedno šetali Zagrebom i pjevali hrvatske budnice, zbog čega je prozvan jednim od najoriginalnijih Hrvata 19. stoljeća. Među njegovim se prijateljima, naravno, posebno isticao Vatroslav Lisinski, kojeg je upravo Štriga poticao da započne sa skladanjima prvih hrvatskih opera Ljubav i zloba te Porin. Na praizvedbi Ljubavi i zlobe Štriga je (zajedno sa Sidonijom Rubido Erdödy) imao čast pjevati Obrena. Predstava je, nakon premijere, izvedena još četiri puta, da bi tijekom sljedećih nekoliko mjeseci krenula na turneju na kojoj je opera izvedena u Sisku, Beogradu, Pančevu, Novom Sadu…
U vrijeme ratova 1848./49. Štriga je sudjelovao u Jelačićevoj vojsci te je dobio „zlatni križ s krunom“ zbog svojeg držanja u bitkama kod Schwechata i Beča.
Godine 1852. ženi se lijepom slovenskom opernom pjevačicom Julijom Videcovom, te zajedno odlaze u Beč na studij pjevanja, da bi kasnije nasupali širom Europe, jer Štriga u vrijeme Bachova apsolutizma nije rado boravio u Hrvatskoj. Prestankom apsolutizma Štriga se vraća u Zagreb pošto je 1861. postavljen za privremenog ravnatelja Hrvatskog zemaljskog arhiva (zamjenivši Ivana Kukuljevića Sakcinskog), gdje je kao pristav već radio od 1843. do 1851. Godine 1871. postao je definitivni ravnatelj, a posao u arhivu napušta 1876. kada se posvećuje svojoj staroj ljubavi – vinogradarstvu i vinarstvu.
Još sredinom 50.-ih godina 19. stoljeća imao je svoj prvi vinograd u kojem je radio kvalitetna vina, no zbog pomanjkanja kapitala morao se povući iz posla. Po povratku u Zagreb 1861. ponovno započinje proizvodnju vina, ovoga puta amaterski, no njegova su vina osvajala nagrade na izložbama te bili tražena roba ne samo u Ugarskoj već i u Francuskoj i Americi. Vinogradarstvu i vinarstvu mogao se potpuno posvetio tek nakon rada u Arhivu, ali je ovaj puta veliku pažnju posvećivao školovanju novih vinogradara i voćara, držaći kao putujući učitelj predavanja po cijeloj Hrvatskoj.
Umro je u Zagebu 7. ožujka 1897. te je pokopan u prvoj arkadi zagrebačkog groblja Mirogoj zajedno s ostalim znamenitim ilircima: Mirkom Bogovićem, Jankom Draškovićem, Ljudevitom Gajem, Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, banom Ivanom Mažuranićem i svojim velikim prijateljem Vatroslavom Lisinskim.

PREDMET:
Portret Alberta Ognjana Štrige Čunovečkog iz knjige Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća

PRIPREMIO:
Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci