Vremeplov: 05. 09. 1849. umro Antun Nemčić Gostovinski

05. 09. 1849. UMRO ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI

Rođen je 14. siječnja 1813. g. u mađarskom selu Edde, gdje mu je majka bila u posjetu rodbini. Otac Ivan pripadnik je sitnog potkalničkog plemstva porijeklom iz sela Vukovec. Djetinjstvo je Nemčić proveo u Ludbregu i Koprivnici, gdje mu je otac službovao. Pučku školu završava u Ludbregu, nižu gimnaziju i prva dva razreda više gimnazije u Varaždinu, da bi zadnja dva gimnazijska razreda i studij prava okončao u Zagrebu. Kao student prigrlio je ideje lilirskog pokreta, a naročito je bio prisan s Tomom Blažekom. Po završetku studija najprije radi kao odvjetnik u Križevcima, a nakon što je imenovan kotarskim pristavom u Moslavini seli u Osekovo, gdje se upoznaje s još jednim bliskim prijateljem, ilircem Mirkom Bogovićem. U Moslavini će ostati do 1840., ali puno vremena provodi u Starigradu kod Koprivnice, gdje je od oca naslijedio manji posjed s kućom. Seoba u Koprivnicu 1840., nije mu teško pala, a nakon što je položio odvjetnički ispit odlazi 1841. u Ludbreg. U Novi Marof preselio je 1846. pošto je izabran za kotarskog suca. Da su ga novomarofčani zavoljeli svjedoči činjenica da je 1848. izabran kao njihov poslanik u prvi izabrani Hrvatski sabor. Kako je u travnju 1849. izabran za bilježnika Križevačke županije, seli u Križevce. Uskoro se zaručuje s Terezijom Vrančić, no početkom rujna dobiva zadatak da otputuje u Podravinu i popiše tamošnje vojne straže. Na povratku u Rasinji kod lokalnog gostioničara oboljeva od nepoznate bolesti (sumnjalo se da je kolera) i po povrataku u Križevce umire 05. rujna 1849.
Nemčić kao pisac prvenstveno je poznat po svojem putopisu Putositnice, iako je pisao i pjesme te romane. U Putositnicama opisuje svoje putovanje u Italiju 1843. godine, a tom se prilikom jednu noć (28. veljače na 01. ožujka) zadržo u Križevcima.

PREDMET:
Portret Antuna Nemčića, rad nepoznatog majstora (GMK-495)