Vremeplov: 26. 11. 1854. umro je Ljudevit Bedeković Komorski

Ljudevit Bedeković Komorski rođen je 1784. godine. Nakon završetka humanističkog školovanja u Zagrebu 1799., bio je između 1809. – 1824. prisjednik sudbenih stolova Varaždinske i Zagrebačke županije te grada Zagreba. Godine 1814. član je izaslanstva Zagrebačke županije kralju Franji II. u povodu pitanja ponovnog pripajanja prekosavskih hrvatskih područja banskoj Hrvatskoj, poslije odlaska Francuza. Od 1839. do mirovine potkacelar je u Kraljevskom ugarskom vijeću i kancelariji u Beču, te se s te funkcije već 1845. zalaže da hrvatski postane raspravni jezik na saborskim zasjedanjima. Dvije godine kasnije, na prijedlog Varaždinske i Križevačke županije, kao predsjednik saborskog odbora predložio je “neka se narodni jezik uzvisi na onu čast, vrijednost i valjanost koju je kod nas uživao dosada latinski jezik”, tj. predložio je da hrvatski jezik postane službeni.

Bedeković je posebno značajan za nekadašnju Križevačku županiju. Godine 1809. postavljen je za županijskog notara, a 1825. postaje administratorom županije. Tom prigodom vrbovečki župnik Ivan Chany izdaje mu prigodnu knjižicu. Dvije godine kasnije (1827.) postao je Velikim županom Križevačke županije, naslijedivši svog oca Franju Bedekovića Komorskog. Neki njegovi govori na velikim spraviščima Županije tiskani su kao zasebne knjižice, a on sam bio je vrlo aktivni pristaša ilirskog pokreta, zbog čega povjesničar Ferdo Šišić Križevačku županiju u 40-im godinama 19. stoljeća smatra “tvrđavom ilirskom”.

Preminuo je u Beču, a sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Bedekovčini.

 

NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Razglednica s prikazom Križevaca iz 1842. godine (GMK-5526)