Rođena je u Križevcima. Otac joj je bio Viktor Struppi, liječnik križevačke županije, a majka Emma Nemčić-Gostovinska, nećakinja Antuna Nemčića. U djetinjstvu je preboljela tešku bolest, zbog koje će ostati gluhonijema. Osnovnu školu polazila je u poznatom institutu za gluhonijeme u Beču. Na preporuku Isidora Kršnjavog i Mencija Klementa Crnčića odlazi na studij slikarstva u München, gdje studira na Ženskoj likovnoj akademiji. Godine 1896. seli u Beč gdje nastavlja studij, ali kao već poznata portretistica. Upravo u Beču nastaju neki od njenih najboljih radova, a Jelka Struppi često izlaže na salonima i izložbama širom Austro-Ugarske. Za boravka u Beču aktivno je surađivala s institutom za gluhonijeme gdje se školovala, a jednom prilikom tamo je susrela i svog budućeg supruga, također gluhonijemog, Artura baruna Wolkensperga. Par se vjenčao 1912., no već sljedeće godine Artur Wolkensperg umire. Kratak brak i smrt supruga dodatno ju je zbližila s majkom, koja joj je bila glavna potpora u životu. Prvi svjetski rat provodi u Beču, a 1918. seli u Zagreb gdje će ostati do kraja života. Odmah po dolasku u Zagreb ima veliku izložbu, što je doprinijelo njenoj promociji kao iznimne slikarice.
Godine 1931. umire joj majka, što je, razumljivo, ostavilo velikog traga na njoj. I dalje se bavi slikanjem, a na njezinim se radovima mogu uočiti duševna stanja kroz koja prolazi.
Zadnje godine života Jelka Struppi Wolkensperg provodi u Zagrebu, živeći relativno skromno. Umrla je 23. studenog 1946. i pokopana je u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.
Njezino slikarstvo, iako poznato, do danas nije dostojno valorizirano, te ne postoji neki sustavni popis njenih radova, kao niti monografija o njenom stvaralaštvu.
PREDMET:
Portretna fotografija Jelke Struppi (Gradski muzej Križevci, GMK-5307)
PRIPREMIO:
Ozren Blagec, viši kustos Gradskog muzeja Križevci
